Zavoli trag mog osmijeha na rubu case,i uzurban hod duz ulice koja mozda nikud ne vodi….Mi????Bicemo suvise voljeni ili suvise prokleti da bi smo se ikad razumjeli…Ipak…Budi uz mene i kad odlazim.Kad potpuno odlutam,kad znas da grijesim,kad nisam u pravu,kad povredjujem druge,i kad znas da cu unistiti sebe…Budi tu dovoljno blizu da znam da postojis.

Nastavi čitanje →

Ti….

Polako padam u ponor bez dna, Izmedju jave i sna. I usput kupim sve gluposti, Ne mogu vise ovo trpjeti, Ovu prokletu samocu, Vise ne spavam nocu. Jer sam unistila sebi, Jednu prekrasnu ljubav Koja mi je znacila mnogo, Ne vjerujes mi, Ali kunem ti se Bogom, Pruzi mi jos jednu,jedinu sansu, Ne mogu vise…

Nastavi čitanje →

Hm…..

"Međutim, sve će to s vremenom proći. Na žalost, uvijek prolazi. Modrica na srcu koja nam se isprva čini nevjerovatno osjetljivom čak i na najblaži dodir, polako promijeni sve dugine boje i prestane boljeti. Zaboravimo na nju. Zaboravimo i na to da uopšte imamo srce, sve do sljedeće prilike. I kad sve to doživimo, čudimo…

Nastavi čitanje →